keyboard_tab Digital Market Act 2022/1925 HR

1.   ako pruža brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge koje su navedene u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9., nadzornik pristupa osigurava da su osnovne funkcije njegovih brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga interoperabilne s brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama drugog pružatelja koji nudi ili namjerava nuditi takve usluge u Uniji, na način da besplatno i na zahtjev pruža potrebna tehnička sučelja ili slična rješenja koja olakšavaju interoperabilnost.

2.   Nadzornik pristupa osigurava interoperabilnost barem sljedećih osnovnih funkcija iz stavka 1. ako sam nadzornik pristupa pruža te funkcije svojim krajnjim korisnicima:

3.   Razina sigurnosti, uključujući prolazno šifriranje ako je primjenjivo, koju nadzornik pristupa osigurava vlastitim krajnjim korisnicima održava se u svim interoperabilnim uslugama.

4.   Nadzornik pristupa objavljuje standardnu ponudu u kojoj se iznose tehničke pojedinosti i opći uvjeti interoperabilnosti s njegovim brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama, zajedno s potrebnim pojedinostima o razini sigurnosti i prolaznom šifriranju. Nadzornik pristupa objavljuje tu standardnu ponudu u roku utvrđenom u članku 3. stavku 10. i prema potrebi je ažurira.

5.   Nakon objave standardne ponude u skladu sa stavkom 4., svi pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji nude ili namjeravaju nuditi takve usluge u Uniji mogu zahtijevati interoperabilnost s brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama koje pruža nadzornik pristupa. Takvim zahtjevom mogu se obuhvaćati neke ili sve osnovne funkcije navedene u stavku 2. Nadzornik pristupa postupa u skladu sa svakim razumnim zahtjevom za interoperabilnost u roku od tri mjeseca nakon primitka tog zahtjeva stavljanjem u pogon zatraženih osnovnih funkcija.

6.   Komisija na razuman zahtjev nadzornika pristupa može iznimno produljiti rokove za usklađivanje na temelju stavka 2. ili 5. ako nadzornik pristupa dokaže da je to potrebno kako bi se osigurala djelotvorna interoperabilnost i zadržala potrebna razina sigurnosti, uključujući prolazno šifriranje, ako je primjenjivo.

7.   Krajnji korisnici brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga nadzornika pristupa i pružatelja brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji upućuje zahtjev slobodni su odlučiti o upotrebi interoperabilnih osnovnih funkcija koje nadzornik pristupa može pružati u skladu sa stavkom 1.

8.   Nadzornik pristupa prikuplja i razmjenjuje s pružateljem brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji upućuje zahtjev za interoperabilnost samo osobne podatke krajnjih korisnika koji su nužni za osiguravanje djelotvorne interoperabilnosti. Svako takvo prikupljanje i razmjena osobnih podataka krajnjih korisnika mora biti u potpunosti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ.

9.   Nadzornika pristupa ne sprečava se u poduzimanju mjera s ciljem osiguravanja da treći pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji upućuju zahtjev za interoperabilnost ne ugrožavaju integritet, sigurnost i privatnost njegovih usluga, pod uvjetom da su takve mjere nužne i razmjerne te da ih je nadzornik pristupa propisno opravdao.

1.   ako nadzornik pristupa u obrazloženom zahtjevu dokaže da bi se usklađivanjem s određenom obvezom utvrđenom u članku 5., 6. ili 7. za osnovnu uslugu platforme navedenu u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9. zbog izvanrednih okolnosti izvan njegove kontrole ugrozila gospodarska održivost njegova poslovanja u Uniji, Komisija može donijeti provedbeni akt kojim utvrđuje svoju odluku da iznimno, u cijelosti ili djelomično suspendira određenu obvezu iz tog obrazloženog zahtjeva („odluka o suspenziji”). Komisija u tom provedbenom aktu obrazlaže svoju odluku o suspenziji navođenjem iznimnih okolnosti kojima se opravdava suspenzija. Taj provedbeni akt ograničen je samo na mjeru i trajanje potrebne za otklanjanje takve prijetnje održivosti nadzornika pristupa. Komisija nastoji donijeti taj provedbeni akt bez odgode, a najkasnije tri mjeseca nakon primitka potpunog obrazloženog zahtjeva. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   ako se odobri suspenzija u skladu sa stavkom 1., Komisija svake godine preispituje svoju odluku o suspenziji, osim ako je u toj odluci određen kraći interval. Nakon takvog preispitivanja Komisija u cijelosti ili djelomično ukida suspenziju ili donosi odluku da su uvjeti iz stavka 1. i dalje ispunjeni.

3.   U hitnim slučajevima Komisija može, djelujući na temelju obrazloženog zahtjeva nadzornika pristupa, privremeno suspendirati primjenu određene obveze iz stavka 1. na jednu pojedinačnu osnovnu uslugu platforme ili više njih i prije donošenja odluke u skladu s tim stavkom. Takav se zahtjev može podnijeti i odobriti u bilo kojem trenutku do procjene Komisije na temelju stavka 1.

4.   Pri procjeni zahtjeva iz stavaka 1. i 3. Komisija posebno uzima u obzir učinak usklađenosti s određenom obvezom na gospodarsku održivost poslovanja nadzornika pristupa u Uniji kao i na treće strane, posebno MSP-ove i potrošače. Suspenzija može biti podložna uvjetima i obvezama koje će Komisija definirati kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između tih interesa i ciljeva ove Uredbe.

1.   Komisija može, na temelju obrazloženog zahtjeva nadzornika pristupa ili na vlastitu inicijativu, donijeti provedbeni akt u kojem utvrđuje svoju odluku, o izuzimanju tog nadzornika pristupa, u cijelosti ili djelomično, od određene obveze utvrđene u članku 5., 6. ili 7. koja se odnosi na osnovnu uslugu platforme navedenu u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9., ako je takvo izuzeće opravdano razlozima iz stavka 3. ovog članka („odluka o izuzeću”). Komisija donosi odluku o izuzeću u roku od tri mjeseca nakon primitka potpunog obrazloženog zahtjeva te podnosi obrazloženu izjavu u kojoj se iznose razlozi za izuzeće. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   ako je izuzeće odobreno na temelju stavka 1., Komisija preispituje svoju odluku o izuzeću ako razlog za izuzeće više ne postoji ili najmanje jednom godišnje. Nakon takvog preispitivanja Komisija u cijelosti ili djelomično ukida izuzeće ili donosi odluku da su uvjeti iz stavka 1. i dalje ispunjeni.

3.   Izuzeće na temelju stavka 1. može se odobriti samo zbog razloga javnog zdravlja ili javne sigurnosti.

4.   U hitnim slučajevima Komisija može, na temelju obrazloženog zahtjeva nadzornika pristupa ili na vlastitu inicijativu, privremeno suspendirati primjenu određene obveze iz stavka 1. na jednu pojedinačnu osnovnu uslugu platforme ili više njih i prije donošenja odluke na temelju tog stavka. Takav se zahtjev može podnijeti i odobriti u bilo kojem trenutku do procjene Komisije na temelju stavka 1.

5.   Pri procjeni zahtjeva iz stavaka 1. i 4. Komisija posebno uzima u obzir učinak usklađenosti s određenom obvezom na razloge iz stavka 3. te učinke na dotičnog nadzornika pristupa i treće strane. Komisija može za suspenziju uvesti uvjete i obveze kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između ciljeva koji se nastoje ostvariti razlozima iz stavka 3. i ciljeva ove Uredbe.

1.   Poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme ne smije segmentirati, dijeliti, fragmentirati, razdvajati te usluge ni provoditi njihovu potpodjelu ugovornim, komercijalnim, tehničkim ili bilo kojim drugim sredstvima kako bi se izbjegli kvantitativni pragovi utvrđeni u članku 3. stavku 2. Nijednom od takvih praksi poduzetnika ne sprečava se Komisiju da za tog poduzetnika utvrdi status nadzornika pristupa u skladu s člankom 3. stavkom 4.

2.   Kada sumnja da poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme primjenjuje praksu utvrđenu u stavku 1., Komisija od tog poduzetnika može zahtijevati sve informacije koje smatra potrebnima kako bi utvrdila je li taj poduzetnik primijenio takvu praksu.

3.   Nadzornik pristupa osigurava potpunu i djelotvornu usklađenost s obvezama iz članaka 5., 6. i 7.

4.   Nadzornik pristupa ne smije se ponašati ni na koji način kojim se narušava djelotvorna usklađenost s obvezama iz članaka 5., 6. i 7. bez obzira na to je li to ponašanje ugovorne, komercijalne, tehničke ili bilo kakve druge naravi, ili se sastoji od upotrebe bihevioralnih tehnika ili dizajna sučelja.

5.   ako je za prikupljanje, obradu, unakrsnu upotrebu i dijeljenje osobnih podataka radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom potrebna privola, nadzornik pristupa poduzima potrebne mjere kako bi poslovnim korisnicima omogućio izravno dobivanje potrebne privole za obradu takvih podataka ako je ta privola potrebna na temelju Uredbe (EU) 2016/679 ili Direktive 2002/58/EZ ili kako bi se uskladio s pravilima i načelima Unije o zaštiti podataka i privatnosti na druge načine, uključujući, prema potrebi, davanjem podataka poslovnim korisnicima u odgovarajućem anonimiziranom obliku. Dobivanje te privole nadzornik pristupa ne smije otežati poslovnom korisniku više nego za vlastite usluge.

6.   Nadzornik pristupa ne smije pogoršavati uvjete ili kvalitetu bilo koje od osnovnih usluga platforme koje pruža poslovnim korisnicima ili krajnjim korisnicima koji iskorištavaju prava ili mogućnosti izbora utvrđene u člancima 5., 6. i 7. niti nepotrebno otežavati ostvarivanje tih prava ili mogućnosti, uključujući nuđenjem odabira krajnjem korisniku na način koji nije neutralan, ili narušavanjem autonomije, odlučivanja ili slobode izbora krajnjih korisnika ili poslovnih korisnika putem strukture, dizajna, funkcije ili načina rada korisničkog sučelja ili njegova dijela.

7.   ako nadzornik pristupa izbjegava ili pokušava izbjeći neku od obveza iz članaka 5., 6. ili 7. na način opisan u stavcima 4., 5. i 6. ovog članka, Komisija može pokrenuti postupak na temelju članka 20. i donijeti provedbeni akt iz članka 8. stavka 2. radi utvrđivanja mjera koje nadzornik pristupa treba provesti.

8.   Stavkom 6. ovog članka ne dovode se u pitanje ovlasti Komisije na temelju članaka 29., 30. i 31.

1.   Nadzornik pristupa obavješćuje Komisiju o svakoj namjeravanoj koncentraciji u smislu članka 3. Uredbe (EZ) br. 139/2004, ako sudionici koncentracije ili cilj koncentracije pružaju osnovne usluge platforme ili bilo koje druge usluge u digitalnom sektoru ili omogućuju prikupljanje podataka, bez obzira na to postoji li obveza da se o tome obavješćuje Komisija na temelju te uredbe ili nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje na temelju nacionalnih pravila o koncentracijama.

Nadzornik pristupa Komisiju obavješćuje o takvoj koncentraciji prije njezine provedbe i nakon zaključivanja sporazuma, objave javnog nadmetanja ili stjecanja kontrolnog udjela.

2.   U informacijama koje nadzornik pristupa pruža na temelju stavka 1. opisuju se barem poduzetnici na koje se koncentracija odnosi, njihov godišnji prihod na razini Unije i na svjetskoj razini, njihovo područje aktivnosti, uključujući aktivnosti izravno povezane s koncentracijom, i transakcijska vrijednost sporazuma ili procjena te vrijednosti, zajedno sa sažetkom koncentracije, uključujući njezinu narav i obrazloženje te popis država članica na koje se koncentracija odnosi.

U informacijama koje pruža nadzornik pristupa također se opisuju, za svaku relevantnu osnovnu uslugu platforme, njihov godišnji prihod na razini Unije, broj godišnje aktivnih poslovnih korisnika i broj mjesečno aktivnih krajnjih korisnika.

3.   ako nakon bilo koje koncentracije iz stavka 1. ovog članka dodatne osnovne usluge platforme pojedinačno dosegnu pragove iz članka 3.stavka 2. točke (b), dotični nadzornik pristupa o tome obavješćuje Komisiju u roku od dva mjeseca od provedbe koncentracije i dostavlja joj informacije iz članka 3. stavka 2.

4.   Komisija obavješćuje nadležna tijela država članica o svim informacijama zaprimljenima u skladu sa stavkom 1. i svake godine objavljuje popis stjecanja o kojima su je nadzornici pristupa obavijestili u skladu s tim stavkom.

Komisija vodi računa o legitimnom interesu poduzetnika u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.

5.   Nadležna tijela država članica mogu upotrijebiti informacije zaprimljene u skladu sa stavkom 1. ovog članka kako bi od Komisije zatražila da ispita koncentraciju u skladu s člankom 22. Uredbe (EZ) br. 139/2004.

1.   ako Komisija namjerava provesti istraživanje tržišta radi mogućeg donošenja odluka na temelju članaka 17., 18. i 19., ona donosi odluku o pokretanju istraživanja tržišta.

2.   Neovisno o stavku 1., Komisija može prije pokretanja istraživanja tržišta u skladu s tim stavkom izvršavati svoje istražne ovlasti na temelju ove Uredbe.

3.   U odluci iz stavka 1. navodi se:

4.   Komisija može ponovno pokrenuti istraživanje tržišta, koje je zaključila, u sljedećim slučajevima:

5.   Komisija može zatražiti od jednog nacionalnog nadležnog tijela ili više njih da joj pomognu u istraživanju tržišta.

1.   Komisija može provesti istraživanje tržišta radi ispitivanja bi li trebalo za poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme utvrditi status nadzornika pristupa u skladu s člankom 3. stavkom 8. ili radi utvrđivanja osnovnih usluga platforme koje se trebaju navesti u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9. Komisija nastoji zaključiti svoje istraživanje tržišta u roku od 12 mjeseci od datuma navedenog u članku 16. stavku 3. točki (a). Kako bi zaključila svoje istraživanje tržišta, Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje njezina odluka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Tijekom istraživanja tržišta na temelju stavka 1. ovog članka Komisija nastoji svoje preliminarne nalaze dostaviti dotičnom poduzetniku koji pruža osnovne usluge platforme u roku od šest mjeseci od datuma iz članka 16. stavka 3. točke (a). Komisija u preliminarnim nalazima objašnjava smatra li, na privremenoj osnovi, je li primjereno da se za tog poduzetnika utvrdi status nadzornika pristupa na temelju članka 3. stavka 8. te je li primjereno navođenje relevantnih osnovnih usluga platforme na temelju članka 3. stavka 9.

3.   ako poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme doseže pragove iz članka 3. stavka 2., ali je iznio dovoljno potkrijepljene argumente u skladu s člankom 3. stavkom 5. kojima se očito dovela u pitanje pretpostavka iz članka 3. stavka 2., Komisija nastoji zaključiti istraživanje tržišta u roku od pet mjeseci od datuma iz članka 16. stavka 3. točke (a).

U tom slučaju Komisija nastoji svoje preliminarne nalaze u skladu s člankom 2. ovog članka dostaviti dotičnom poduzetniku u roku od tri mjeseca od datuma iz članka 16. stavka 3. točke (a).

4.   ako Komisija na temelju članka 3. stavka 8. status nadzornika pristupa utvrdi za poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme i koji još nema čvrst i trajan položaj u području svojeg poslovanja, ali će vjerojatno takav položaj imati u bliskoj budućnosti, ona može proglasiti da su za tog nadzornika pristupa primjenjive samo jedna ili više obveza iz članka 5. stavaka od 3. do 6. te članka 6. stavaka 4., 7., 9., 10. i 13., kako je navedeno u odluci o utvrđivanju statusa. Komisija proglašava primjenjivima samo one obveze koje su primjerene i potrebne kako bi se dotični nadzornik pristupa spriječio u tome da nepoštenim sredstvima stekne čvrst i trajan položaj u području svojeg poslovanja. Komisija takvo utvrđivanje statusa preispituje u skladu s postupkom utvrđenim u članku 4.

1.   Komisija može provesti istraživanje tržišta kako bi ispitala je li nadzornik pristupa sustavno neusklađen. Komisija zaključuje to istraživanje tržišta u roku od 12 mjeseci od datuma iz članka 16. stavka 3. točke (a). Ako istraživanje tržišta pokaže da je nadzornik pristupa sustavno kršio jednu ili više obveza utvrđenih u člancima 5., 6. ili 7. te je zadržao, ojačao ili proširio svoj položaj nadzornika pristupa u odnosu na zahtjeve utvrđene u članku 3. stavku 1., Komisija može donijeti provedbeni akt u kojem se za takvog nadzornika pristupa određuju korektivne mjere praćenja poslovanja ili strukturne korektivne mjere koje su razmjerne i potrebne za osiguravanje djelotvorne usklađenosti s ovom Uredbom. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Korektivna mjera izrečena u skladu sa stavkom 1. ovog članka može, u mjeri u kojoj je razmjerna i potrebna za očuvanje ili ponovnu uspostavu pravednosti i mogućnosti neograničenog tržišnog natjecanja na koje utječe sustavna neusklađenost, uključivati zabranu, tijekom ograničenog razdoblja, da nadzornik pristupa provede koncentraciju u smislu članka 3. Uredbe (EZ) br. 139/2004 u vezi s osnovnim uslugama platforme ili drugim uslugama koje se pružaju u digitalnom sektoru ili koje omogućuju prikupljanje podataka na koje utječe sustavna neusklađenost.

3.   Smatra se da je nadzornik pristupa sustavno neusklađen s obvezama iz članaka 5., 6. i 7. ako je Komisija donijela najmanje tri odluke o neusklađenosti na temelju članka 29. protiv nadzornika pristupa u vezi s nekom od njegovih osnovnih usluga platforme u razdoblju od osam godina prije donošenja odluke o pokretanju istraživanja tržišta s obzirom na moguće donošenje odluke na temelju ovog članka.

4.   Komisija svoje preliminarne nalaze dostavlja dotičnom nadzorniku pristupa u roku od šest mjeseci od datuma iz članka 16. stavka 3. točke (a). U svojim preliminarnim nalazima Komisija iznosi preliminarno mišljenje o tome jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovog članka i koju korektivnu mjeru ili korektivne mjere preliminarno smatra potrebnima i razmjernima.

5.   Kako bi omogućila zainteresiranim trećim stranama da na djelotvoran način dostave primjedbe, Komisija, u isto vrijeme kada nadzorniku pristupa dostavlja preliminarne nalaze u skladu sa stavkom 4. ili što prije nakon toga, objavljuje sažetak predmeta koji nije povjerljiv i korektivne mjere čije izricanje razmatra. Komisija utvrđuje razumni rok u kojem se trebaju dostaviti takve primjedbe.

6.   ako namjerava donijeti odluku na temelju stavka 1. ovog članka kojom će obveze koje je nadzornik pristupa ponudio preuzeti u skladu s člankom 25. postati obvezujuće, Komisija objavljuje sažetak predmeta koji nije povjerljiv i glavni sadržaj obveza. Zainteresirane treće strane mogu dostaviti svoje primjedbe u razumnom roku koji utvrdi Komisija.

7.   Tijekom istraživanja tržišta Komisija može produljiti postupak ako je takvo produljenje opravdano iz objektivnih razloga i razmjerno. Produljenje se može primijeniti na rok do kojeg Komisija treba objaviti svoje preliminarne nalaze ili na rok za donošenje konačne odluke. Ukupno trajanje svih produljenja na temelju ovog stavka ne smije biti dulje od šest mjeseci.

8.   Kako bi osigurala djelotvornu usklađenost nadzornika pristupa s njegovim obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., Komisija redovito preispituje korektivne mjere koje izriče u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka. Komisija ima pravo mijenjati te korektivne mjere ako nakon novog istraživanja tržišta utvrdi da nisu djelotvorne.

1.   ako namjerava pokrenuti postupak s ciljem mogućeg donošenja odluka na temelju članaka 8., 29. i 30., Komisija donosi odluku o pokretanju postupka.

2.   Neovisno o stavku 1., Komisija može prije pokretanja postupka u skladu s tim stavkom izvršavati svoje istražne ovlasti na temelju ove Uredbe.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može u svrhu prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage obaviti razgovor sa svakom fizičkom ili pravnom osobom koja na to pristane. Komisija ima pravo takve razgovore zabilježiti bilo kojim tehničkim sredstvom.

2.   ako se razgovor na temelju stavka 1. ovog članka održava u prostorima poduzetnika, Komisija obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području održava razgovor. Ako tako zatraži navedeno tijelo, njegovi službenici mogu pružati pomoć službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za obavljanje razgovora.

1.   Za potrebe izvršavanja svojih dužnosti na temelju ove Uredbe, Komisija može provoditi sve potrebne inspekcije poduzetnika ili udruženja poduzetnika.

2.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije ovlašteni su:

3.   Za potrebe provođenja inspekcija Komisija može zatražiti pomoć revizora ili stručnjaka koje je ona imenovala na temelju članka 26. stavka 2. te pomoć nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

4.   Tijekom inspekcija Komisija, revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevati da osiguraju pristup svojoj organizaciji, funkcioniranju, IT sustavu, algoritmima, postupanju s podacima i poslovnim praksama te da pruže objašnjenja u vezi s njima. Komisija i revizori ili stručnjaci koje je ona imenovala te nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija mogu uputiti pitanja bilo kojem predstavniku ili članu osoblja.

5.   Službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je Komisija ovlastila za provođenje inspekcije izvršavaju svoje ovlasti uz predočenje pisanog ovlaštenja u kojem se navode predmet i svrha inspekcije te novčane kazne predviđene u članku 30. koje su primjenjive u slučaju da su predočene tražene poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija nepotpune ili ako su odgovori na pitanja upućena u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka netočni ili obmanjujući. Komisija o inspekciji pravodobno prije njezina početka obavješćuje nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija.

6.   Poduzetnici ili udruženja poduzetnika dužni su podvrgnuti se inspekciji naloženoj odlukom Komisije. U toj se odluci navode predmet, svrha i datum početka inspekcije te novčane kazne i periodični penali predviđeni u članku 30. odnosno članku 31., kao i pravo na preispitivanje te odluke pred Sudom.

7.   Službenici nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i na čijem se državnom području treba provesti inspekcija te osobe koje je ono ovlastilo ili imenovalo, na zahtjev tog tijela ili Komisije, aktivno pomažu službenicima i drugim osobama u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija. Oni u tu svrhu imaju ovlasti navedene u stavcima 2. i 4. ovog članka.

8.   ako službenici i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastila Komisija ustanove da se poduzetnik ili udruženje poduzetnika protivi inspekciji naloženoj na temelju ovog članka, dotična država članica pruža im potrebnu pomoć tako što, prema potrebi, traži pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se omogućilo provođenje inspekcije.

9.   ako je za pomoć predviđenu u stavku 8. ovog članka prema nacionalnim pravilima potrebno odobrenje pravosudnog tijela, Komisija ili nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili službenici koje su oni ovlastili podnose zahtjev za to odobrenje. Takvo odobrenje može se zatražiti i kao mjera predostrožnosti.

10.   ako se podnese zahtjev za odobrenje iz stavka 9. ovog članka, nacionalno pravosudno tijelo provjerava vjerodostojnost odluke Komisije te da predviđene prisilne mjere nisu proizvoljne ni prekomjerne uzimajući u obzir predmet inspekcije. Pri provjeri proporcionalnosti prisilnih mjera nacionalno pravosudno tijelo može od Komisije, izravno ili putem nacionalnog nadležnog tijela države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6., zatražiti detaljna objašnjenja, posebice u vezi s razlozima Komisijine sumnje da je došlo do kršenja ove Uredbe, kao i u vezi s težinom kršenja na koje se sumnja i načinom na koji je uključen dotični poduzetnik. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne može dovesti u pitanje potrebu inspekcije niti zahtijevati informacije iz spisa Komisije. Zakonitost odluke Komisije preispituje samo Sud.

1.   ako za vrijeme postupka na temelju članka 18. nadzornik pristupa ponudi da će preuzeti obveze za relevantne osnovne usluge platforme kako bi osigurao usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., Komisija može donijeti provedbeni akt kojim će te obveze postati obvezujuće za navedenog nadzornika pristupa i izjaviti da nema daljnjih razloga za djelovanje. Taj se provedben akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Komisija može, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, odlukom ponovno pokrenuti relevantni postupak u sljedećim slučajevima:

3.   ako Komisija smatra da se obvezama koje je ponudio nadzornik pristupa ne može osigurati djelotvorna usklađenost s obvezama utvrđenima u člancima 5., 6. i 7., ona objašnjava zašto nije odredila da te obveze postanu obvezujuće u odluci kojom se zaključuje relevantni postupak.

1.   Svaka treća strana, uključujući poslovne korisnike, konkurente ili krajnje korisnike osnovnih usluga platforme navedenih u odluci o utvrđivanju statusa u skladu s člankom 3. stavkom 9. te njihove predstavnike, može nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. ili izravno Komisiju obavijestiti o svakoj praksi ili ponašanju nadzornika pristupa koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe.

2.   Nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. i Komisija imaju puno diskrecijsko pravo u pogledu primjerenih mjera i nemaju obvezu daljnjeg postupanja u vezi sa zaprimljenim informacijama.

3.   ako na temelju informacija zaprimljenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. utvrdi da postoji mogućnost neusklađenosti s ovom Uredbom, ono te informacije prosljeđuje Komisiji.

1.   Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje da je otkrila neusklađenost („odluka o neusklađenosti”) ako ustanovi da nadzornik pristupa ne postupa u skladu s najmanje jednim od sljedećeg:

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

2.   Komisija nastoji donijeti odluku o neusklađenosti u roku od 12 mjeseci od pokretanja postupka na temelju članka 20.

3.   Prije donošenja odluke o neusklađenosti Komisija dotičnom nadzorniku pristupa dostavlja svoje preliminarne nalaze. U tim preliminarnim nalazima Komisija objašnjava mjere koje razmatra poduzeti ili za koje smatra da bi ih nadzornik pristupa trebao poduzeti kako bi djelotvorno odgovorio na preliminarne nalaze.

4.   ako namjerava donijeti odluku o neusklađenosti, Komisija se može savjetovati s trećim stranama.

5.   Komisija u odluci o neusklađenosti nalaže nadzorniku pristupa da u primjerenom roku prestane s neusklađenim postupanjem te da dostavi objašnjenja o tome što namjerava učiniti kako bi postupio u skladu s tom odlukom.

6.   Nadzornik pristupa Komisiji dostavlja opis mjera koje je poduzeo kako bi osigurao da postupa u skladu s odlukom o neusklađenosti.

7.   ako odluči da neće donijeti odluku o neusklađenosti, Komisija odlukom zaključuje postupak.

1.   Komisija u odluci o neusklađenosti može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne koje ne premašuju 10 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da taj nadzornik pristupa namjerno ili iz nepažnje ne postupa u skladu s:

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, u odluci o neusklađenosti Komisija može nadzorniku pristupa izreći novčane kazne u visini do 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini ako utvrdi da je taj nadzornik pristupa u vezi s istom osnovnom uslugom platforme počinio kršenje obveze utvrđene u člancima 5., 6. ili 7. koje je jednako ili slično kršenju za koje je u odluci neusklađenosti donesenoj u prethodnih osam godina utvrđeno da ga je počinio.

3.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, i udruženjima poduzetnika izriču novčane kazne koje ne smiju premašiti 1 % njihova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini u slučaju da namjerno ili iz nepažnje:

4.   Pri određivanju iznosa novčane kazne Komisija u obzir uzima težinu, trajanje, ponavljanje te, u slučaju novčanih kazni izrečenih na temelju stavka 3., prouzročeno kašnjenje postupka.

5.   ako se novčana kazna izrekne udruženju poduzetnika uzimajući u obzir prihod njegovih članova na svjetskoj razini, a to udruženje nije solventno, ono je dužno od svojih članova zatražiti uplatu doprinosa radi podmirivanja iznosa novčane kazne.

Ako se ti doprinosi ne uplate udruženju poduzetnika u roku koji je odredila Komisija, ona može zatražiti plaćanje novčane kazne izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela tog udruženja nadležnih za donošenje odluka.

Nakon što zatraži plaćanje u skladu s drugim podstavkom, Komisija može zatražiti plaćanje preostalog iznosa od bilo kojeg člana udruženja poduzetnika, ako je to potrebno kako bi se osiguralo plaćanje cijelog iznosa novčane kazne.

Međutim, Komisija ne smije zahtijevati plaćanje na temelju drugog ili trećeg podstavka od poduzetnika koji dokažu da nisu proveli odluku udruženja poduzetnika kojom je prekršena ova Uredba te nisu znali da ona postoji ili su se od nje aktivno ogradili prije nego što je Komisija pokrenula postupak na temelju članka 20.

Financijska obveza svakog poduzetnika za plaćanje novčane kazne ne smije premašiti 20 % njegova ukupnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini.

1.   Komisija može donijeti odluku kojom se poduzetnicima, uključujući ako je primjenjivo nadzornike pristupa, te udruženjima poduzetnika izriču periodični penali koji ne premašuju 5 % prosječnog dnevnog prihoda na svjetskoj razini u prethodnoj financijskoj godini po danu, računajući od datuma određenog u toj odluci, kako bi ih se primoralo:

2.   ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika ispune obvezu čijem je izvršenju bio namijenjen periodični penal, Komisija može donijeti provedbeni akt kojim se određuje konačni iznos periodičnog penala koji je niži od iznosa koji je bio određen na temelju prvotne odluke. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 50. stavka 2.

1.   Komisija i nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. surađuju i međusobno se obavješćuju o svojim mjerama izvršavanja putem Europske mreže za tržišno natjecanje (ECN). Ovlašteni su jedni drugima dostavljati sve informacije u vezi s činjeničnim ili pravnim pitanjima, uključujući povjerljive informacije. Ako nadležno tijelo nije član ECN-a, Komisija uspostavlja potrebne aranžmane za suradnju i razmjenu informacija o slučajevima koji se odnose na izvršavanje ove Uredbe i izvršavanje slučajeva iz članka 1. stavka 6. od strane tih tijela. Komisija može utvrditi takve aranžmane u provedbenom aktu kako je navedeno u članku 46. stavku 1. točki l.

2.   ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava pokrenuti istragu u odnosu na nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono pisanim putem obavješćuje Komisiju o prvoj službenoj istražnoj mjeri, prije ili odmah nakon pokretanja takve mjere. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6.

3.   ako nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. namjerava uvesti obveze za nadzornike pristupa na temelju nacionalnih zakona iz članka 1. stavka 6., ono najkasnije 30 dana prije donošenja tih obveza Komisiji dostavlja nacrt mjere u kojem se navodi obrazloženje. U slučaju privremenih mjera, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. dostavlja Komisiji nacrt predviđenih mjera što je prije moguće, a najkasnije odmah nakon donošenja takvih mjera. Te se informacije mogu dostaviti i nacionalnim nadležnim tijelima drugih država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka (6).

4.   Mehanizmi informiranja iz stavaka 2. i 3. ne primjenjuju se na odluke predviđene na temelju nacionalnih pravila o koncentracijama.

5.   Informacije razmijenjene na temelju stavaka od 1. do 3. ovog članka razmjenjuju se i upotrebljavaju samo u svrhu koordinacije izvršavanja ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 6.

6.   Komisija može zatražiti od nacionalnih nadležnih tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. da podupru svako njezino istraživanje tržišta na temelju ove Uredbe.

7.   ako za to ima nadležnost i istražne ovlasti na temelju nacionalnog prava, nacionalno nadležno tijelo države članice koje provodi pravila iz članka 1. stavka 6. može na vlastitu inicijativu provesti istragu moguće neusklađenosti s člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe na svojem državnom području. Prije nego što poduzme prvu službenu istražnu mjeru, to tijelo pisanim putem obavješćuje Komisiju.

Komisijinim pokretanjem postupka na temelju članka 20. nacionalna nadležna tijela država članica koja provode pravila iz članka 1. stavka 6. lišavaju se mogućnosti da provedu takvu istragu ili takva istraga završava ako je već u tijeku. Ta tijela izvješćuju Komisiju o nalazima takve istrage kako bi poduprla Komisiju u njezinoj ulozi jedinog izvršitelja ove Uredbe.

1.   U postupcima u vezi s primjenom ove Uredbe nacionalni sudovi mogu zatražiti od Komisije da im dostavi informacije koje posjeduje ili svoje mišljenje o pitanjima koja se odnose na primjenu ove Uredbe.

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji presliku svih pisanih presuda nacionalnih sudova koji odlučuju o primjeni ove Uredbe. Ta preslika prosljeđuje se bez odgode nakon što je potpuna pisana presuda dostavljena strankama.

3.   ako to zahtijeva dosljedna primjena ove Uredbe, Komisija može na vlastitu inicijativu podnijeti pisana očitovanja nacionalnim sudovima. Uz dopuštenje dotičnog nadležnog suda također može dati i usmena očitovanja.

4.   Isključivo u svrhu pripreme svojih očitovanja Komisija može od relevantnog nacionalnog suda zatražiti da joj dostavi ili osigura dostavu svih dokumenata potrebnih za razmatranje predmeta.

5.   Nacionalni sudovi ne smiju donijeti odluku koja je u suprotnosti s odlukom koju je Komisija donijela na temelju ove Uredbe. Također izbjegavaju donošenje odluka koje bi bile protivne odluci koju Komisija razmatra u postupku koji je pokrenula na temelju ove Uredbe. U tu svrhu, nacionalni sud može procijeniti je li potrebno da zastane s postupkom. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost nacionalnih sudova da zatraže donošenje odluke o prethodnom pitanju na temelju članka 267. UFEU-a.